 Negdije na kraju grada na samoj periferiji u poznim godinama prepušten samom sebi i zubu vremena prkosi ljepotan staroga kova čekajući svoj zadnji ples u kojem će možda postati eksponat u nekom muzeju ili pak završi kod nekog skupljača egzotičnih vozila koji će ga ljubomorno čuvati ili će kao i mnogi drugi koji su odradili svoju službu završiti na otpadu gdije će ga ka staro željezo resajklirati te ponovo pretvoriti u nešto potrebno. Prije nego što se bilo što od toga dogodi ja ga pokušah na svoj nostalgični način ovjekovječiti prikazujući ljepotu njegovih detalja koji ga još krase i čine moćnim.         Sve ima svoj početak i kraj... svoj uspon i pad... svoju prolaznost...  |
